HR
ePrijave

Naknade onečišćivača okoliša

Pod naknadama onečišćivača okoliša razumijevaju se naknade na emisije u okoliš te posebna godišnja naknada na emisije stakleničkih plinova.
 

Naknade na emisije u okoliš


Naknade na emisije u okoliš obuhvaćaju
  1. naknadu na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (CO2),
  2. naknadu na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid (SO2) i
  3. naknadu na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NO2).
Obveznici plaćanja naknada su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2, SO2 i NO2.
 

1. NAKNADA NA EMISIJU U OKOLIŠ UGLJIKOVOG DIOKSIDA (CO2)

Osnovica za obračun naknade je godišnja količina emisije CO2 u tonama, prema podacima iz Registra onečišćivača okoliša.
Obveznici plaćanja naknade su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni stacionarni izvor emisije CO2. Pojedinačni stacionarni izvori emisije CO2 su tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i objekti iz kojih se ispušta CO2 u zrak u količini većoj od 30 tona godišnje.

Obveznicima plaćanja naknade utvrđuje se i izračunava količina emisije CO2 i korektivni poticajni koeficijent posebno za svaki ispust (mjesto ispuštanja CO2 iz pojedinačnog stacionarnog izvora emisije u zrak). Obveznici plaćanja naknade plaćaju naknadu utvrđenu zbirno za sve ispuste.

Naknadu na emisiju CO2 plaćaju obveznici plaćanja naknade na temelju rješenja Fonda, a jedinična naknada za jednu tonu emisije CO2 iznosi 14,00 kuna.

Iznos naknade na emisiju CO2 izračunava se prema izrazu: N = N1 x E x kk, u kojem je:

N – iznos naknade na emisiju CO2 u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu emisije CO2 (jedinična naknada),
E – količina emisije CO2 u tonama u kalendarskoj godini,
kk – korektivni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.

Pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2 za koje je ishođena dozvola za emisije stakleničkih plinova sukladno posebnim propisima kojima se uređuje zaštita zraka nisu obveznici plaćanja naknade na emisije CO2.

Način i rokovi obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš CO2, kao i jedinične naknade, korektivni koeficijenti i pobliži kriteriji i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš CO2 uređeni su Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (NN 77/07) te Uredbom o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (NN 73/07, 48/09, 2/18).


2. NAKNADA NA EMISIJU U OKOLIŠ OKSIDA SUMPORA IZRAŽENIH KAO SUMPOROV DIOKSID (SO2)

Osnovica za obračun naknade je godišnja količina emisije SO2 u tonama, prema podacima iz Registra onečišćivača okoliša.
Obveznici plaćanja naknade su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije SO2. Pojedinačni izvori emisije SO2 su tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i objekti iz kojih se ispušta SO2 u zrak u količini većoj od 100 kg godišnje.

Obveznicima plaćanja naknade utvrđuje se i izračunava količina emisije SO2 i korektivni poticajni koeficijent posebno za svaki ispust (mjesto ispuštanja SO2 iz pojedinačnog izvora emisije u zrak). Obveznici plaćanja naknade plaćaju naknadu utvrđenu zbirno za sve ispuste.

Naknadu na emisiju SO2 plaćaju obveznici plaćanja naknade na temelju rješenja Fonda, a jedinična naknada za jednu tonu emisije SO2 iznosi 310,00 kuna.

Iznos naknade na emisiju SO2 izračunava se prema izrazu: N = N1 x E x kk, u kojem je:
N – iznos naknade na emisiju SO2 u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu emisije SO2 (jedinična naknada),
E – količina emisije u tonama u kalendarskoj godini,
kk – korektivni poticajni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.
 
Način i rokovi obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš SO2, kao i jedinične naknade, korektivni koeficijenti i pobliži kriteriji i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš SO2 uređeni su Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN 95/04 i 142/13) te Uredbom o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN 71/04,115/15).


3. NAKNADA NA EMISIJU U OKOLIŠ OKSIDA DUŠIKA IZRAŽENIH KAO DUŠIKOV DIOKSID (NO2)

Osnovica za obračun naknade je godišnja količina emisije NO2 u tonama, prema podacima iz Registra onečišćivača okoliša.
Obveznici plaćanja naknade su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije NO2. Pojedinačni izvori emisije NO2 su tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i objekti iz kojih se ispušta NO2 u zrak u količini većoj od 30 kg godišnje.

Obveznicima plaćanja naknade utvrđuje se i izračunava količina emisije NO2 i korektivni poticajni koeficijent posebno za svaki ispust (mjesto ispuštanja NO2 iz pojedinačnog izvora emisije u zrak). Obveznici plaćanja naknade plaćaju naknadu utvrđenu zbirno za sve ispuste.

Naknadu na emisiju NO2 plaćaju obveznici plaćanja naknade na temelju rješenja Fonda, a jedinična naknada za jednu tonu emisije NO2 iznosi 310,00 kuna.
Iznos naknade na emisiju NO2 izračunava se prema izrazu: N = N1 x E x kk, u kojem je:

N – iznos naknade na emisiju NO2 u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu emisije NO2 (jedinična naknada),
E – količina emisije u tonama u kalendarskoj godini,
kk – korektivni poticajni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.

Način i rokovi obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš NO2, kao i jedinične naknade, korektivni koeficijenti i pobliži kriteriji i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš NO2 uređeni su Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN 95/04 i 142/13) te Uredbom o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN 71/04, 115/15).

 


Posebna godišnja naknada na emisije stakleničkih plinova

Obveznici plaćanja posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2 za koje je ishođena dozvola za emisije stakleničkih plinova, a koji je na temelju rješenja izdanog prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita zraka isključen iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama.
Za isključivanje postrojenja iz trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja može podnijeti zahtjev središnjem državnom tijelu nadležnom za zaštitu okoliša ako:
  • ima emisije stakleničkih plinova manje od 25.000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida u svakoj od 3 prethodne godine, sukladno verificiranom izvješću o emisijama,
  • za postrojenje za izgaranje, ima nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW,
  • provodit će mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija stakleničkih plinova plaćanjem posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova.
Posebna godišnja naknada na emisije stakleničkih plinova izračunava se kao razlika verificirane emisije iz postrojenja u prethodnoj godini i emisije koja odgovara količini emisijskih jedinica koje bi se operateru tog postrojenja dodijelile sukladno posebnom propisu kojim se uređuje besplatna dodjela emisijskih jedinica postrojenjima pomnožena s visinom jedinične naknade.
 
Odluku o visini jedinične naknade, na prijedlog ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša, u skladu s prosječnom tržišnom cijenom emisijske jedinice u prethodnoj godini, donosi Vlada Republike Hrvatske do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.

Mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija stakleničkih plinova propisuju se Uredbom o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (NN 69/12, 154/14, 89/20).