Zakonom o gospodarenju otpadom (NN 84/21) određene su posebne kategorije otpada za koje se propisuju posebni uvjeti gospodarenja:
1. otpadni tekstil i obuća, otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, građevni otpad i otpad koji sadrži azbest, medicinski otpad, otpadna električna i elektronička oprema, otpad iz proizvodnje titan dioksida, otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili, plastika za jednokratnu uporabu i ribolovni alati koji sadrže plastiku.
2. određeni otpad za koji ministar pravilnikom utvrdi da je potrebno odrediti poseban način gospodarenja tim otpadom i
3. određeni tok otpada za koji je propisom Europske unije uređen način gospodarenja.
Medicinski otpad
Otpad koji nastaje tijekom pružanja medicinskih usluga je opasan ako posjeduje jedno ili više od dolje navedenih svojstava ili obilježja:
- Patološki otpad: dijelovi ljudskog tijela – amputati, tkiva i organi odstranjeni tijekom kirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente i fetusi, pokusne životinje i njihovi dijelovi.
- Infektivni otpad: otpad koji sadrži patogene biološke agense koji zbog svojeg tipa, koncentracije ili broja mogu izazvati bolest u ljudi koji su im izloženi – kulture i pribor iz mikrobiološkog laboratorija, dijelovi opreme, materijal i pribor koji je došao u dodir s krvlju ili izlučevinama infektivnih bolesnika ili je upotrijebljen pri kirurškim zahvatima, previjanju rana i obdukcijama, otpad iz odjela za izolaciju bolesnika, otpad iz odjela za dijalizu, sistemi za infuziju, rukavice i drugi pribor za jednokratnu uporabu, te otpad koji je došao u dodir s pokusnim životinjama kojima je inokuliran zarazni materijal, itd.
- Oštri predmeti: igle, lancete, štrcaljke, skalpeli i ostali predmeti koji mogu izazvati ubod ili posjekotinu.
- Farmaceutski otpad: uključuje farmaceutske proizvode, lijekove i kemikalije koji su vraćeni s odjela gdje su bili proliveni, rasipani, pripremljeni a neupotrjebljeni, ili im je istekao rok uporabe ili se trebaju baciti iz bilo kojeg razloga.
- Kemijski otpad: odbačene krute, tekuće ili plinovite kemikalije koje se upotrebljavaju pri medicinskim, dijagnostičkim ili eksperimentalnim postupcima, čišćenju i dezinfekciji. Dijeli se na opasni kemijski otpad – toksične, korozivne, lako zapaljive, reaktivne i genotoksične tvari i inertni kemijski otpad koji nema navedena svojstva.
- Posude pod pritiskom: bočice koje sadrže inertne plinove pod pritiskom pomiješane s djelatnim tvarima (antibiotik, dezinficijens, insekticid itd.) koje se apliciraju u obliku aerosola, a pri izlaganju višim temperaturama mogu eksplodirati.
- Radioaktivni otpad: podliježe posebnim propisima.
Otpad iz proizvodnje TiO2 i PCT
TITAN DIOKSID
Titan dioksid ili titan(IV) oksid (TiO2) je proizvedena tvar koja se koristi kao najkvalitetniji bijeli pigment u proizvodnji premaza i boja, foto-katalizatora te vrlo širokog spektra proizvoda za osobnu higijenu (kao npr. bijelih pasta za zube), kozmetičkim proizvodima (kreme za sunčanje, ruževima za usta, sapunima i sl.) jer je netoksičan (neotrovan) odnosno inertan.
U obliku nano čestica koje se danas koriste s proizvodima koji izravno dolaze u kontakt s kožom (kao npr. sredstvo za sunčanje ili mineralni make up) sve su prisutniji kao zamjena sastojcima za koje se pretpostavlja da su kancerogeni i/ili izazivaju hormonalne poremećaje.
Ipak, smanjivanjem veličine čestica titan dioksida on postaje sve aktivniji te sukladno provedenim istraživanjima dokazano je da se nano čestice (čestice veličine od 1 do 100 nm) titan dioksida talože u stanicama ljudskog organizma (jer on zbog njegove veličine nema postupak za njegovo izbacivanje) i u njemu mogu uzrokovati jednostrane i dvostrane prekide DNK.
Sukladno odredbama Direktive Europskog parlamenta i vijeća te Pravilnika o gospodarenju otpadom iz proizvodnje titan-dioksida postrojenjima koje proizvode titan-dioksid, sakupljačima i ovlaštenicima zabranjuje se:
- ispuštanje otpada iz proizvodnje u morski okoliš što uključuje i ukapanje u morsko dno odnosno njegovo potapanje,
- odlaganje otpada iz njegove proizvodnje u ili na tlo i
- duboko utiskivanje otpada proizvodnje otpada u tlo.
Prema odredbama Zakona o gospodarenju otpadom u Republici Hrvatskoj otpad iz proizvodnje titan-dioksida svrstan je u posebnu kategoriju otpada.
OTPADNI POLIKLORIRANI BIFENILI (PCB) I POLIKLORIRANI TERPENFENILI (PCT)
Poliklorirani bifenili (PCB) i poliklorirani terfenili (PCT) (u daljnjem tekstu: PCB) pripadaju velikoj skupini sintetskih organokloriranih spojeva koji se međusobno razlikuju u fizikalno-kemijskim i toksikološkim svojstvima jer imaju tendenciju bioakumulacije i biomagnifikacije u okolišu i unutar hranidbenog lanca. Radi toga, ljudi mogu biti izloženi PCB-ima preko kontaminirane (zagađene) vode i hrane (ribe, mesa i mliječnih proizvoda i sl.).
PCB-i su isključivo sintetski spojevi su se počeli komercijalno proizvoditi 1929. godine kao dielektrične tekućine i ulja za prijenos topline zbog dobrih izolacijskih svojstava i stabilnosti pri visokim temperaturama. Nikad se nisu upotrebljavali kao pojedinačni spojevi već uvijek u smjesama nekoliko kloroderivata i to najčešće u proizvodnji transformatora i kondenzatora.
Dosadašnja znanstvena istraživanja ukazuju na razne negativne učinke PCB-a na ljudsko zdravlje jer njihovo prisustvo u ljudskom organizmu može izazvati različite poremećaje kao što endokrina homeostaza organizma, reprodukcijska toksičnost, različite karcinome, itd.
Oprema koja sadrži PCB (u daljnjem tekstu: oprema) je svaka oprema i uređaj koji sadrže ili su sadržavali PCB, kao što su transformatori, kondenzatori, spremnici koji sadže ostatne PCB i slično, a nisu dekontaminirani. S opremom koja može sadržavati PCB postupa se kao da sadrži PCB osim ako se iz dekontaminacije o njezinoj proizvodnji i održavanju ili analizom akreditiranog laboratorija ne dokaže da ne sadrže PCB.
Zabranjeno je:
- ispuštati PCB ili otpadni PCB u okoliš,
- puniti ili nadopunjavati transformator PCB-om,
- odvajati PCB od ostalih tvari radi njihove ponovne uporabe,
- spaljivati PCB ili otpadni PCB na moru,
- privremeno skladištiti PCB, otpadni PCB, ili opremu koja sadrži PCB, duže od 12 mjeseci prije postupka dekontaminacije ili postupka zbrinjavanja,
- proizvoditi, stavljati na tržište i upotrebljavati PCB zasebno, u proizvodima ili kao sastavni dio proizvoda, izuzev primjene sukladno članku 4. Uredbe (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ (SL L 158., 30.4.2004.)
Otpadni tekstil i obuća
Otpadni tekstil i obuća imaju vrijedna svojstva koja mogu biti ponovno uporabljena, materijalno ili termički iskoristiva.
Najvećim dijelom otpadni tekstil i obuća porijeklom je iz komunalnog otpada i iz procesa proizvodnje tekstilnih proizvoda.
Gospodarenje otpadnim tekstilom i obućom u Republici Hrvatskoj primjenjuju se prema osnovnim načelima Okvirne direktive o otpadu (Direktiva 2008/98/EC), a usklađeno je i regulirano Zakonom o gospodarenju otpadom i odgovarajućim podzakonskim propisima.
Prema odredbama Zakona o gospodarenju otpadom otpadni tekstil i obuća smatraju se posebnom kategorijom otpada te su sukladno istom zakonu jedinice lokalne samouprave na svom području obvezne odvojeno prikupljati otpadni tekstil i obuću i to osiguravanjem funkcioniranja jednog i više reciklažnih dvorišta te postavljenjem odgovarajućeg broja i vrsta spremnika na javne površine za skupljanje istog čime se osigurava daljnja oporaba.
Gospodarenjem otpadnim tekstilom i obućom na pravilan i siguran način čuva se okoliš i ljudsko zdravlje, energetski i vodni resursi, znatno se smanjuje opterećenje odlagališta otpadom, otvaraju se nova radna mjesta i potiče gospodarstvo. Ponovno iskorištavanje i recikliranje pružaju ekološke i ekonomske dobrobiti.