Azbest je mineralni kristal vlaknaste strukture. Postoji šest (6) osnovnih tipova azbesta: aktinolit, antofilit, tremolit, krokidolit (plavi), krizotil (bijeli) i amozit (smeđi). Najčešće korišteni azbestni materijal u Republici Hrvatskoj bio je krizotil, koji je najmanje opasan od navedenih.
S obzirom na jako dobre osobine azbest se dodavao raznim proizvodima kako bi im se osigurala mehanička i kemijska svojstva, otpornost na vlagu, vatru, vrućinu, buku, elektricitet, habanje i trenje.
Smatra se da dugogodišnjom preradom i upotrebom azbestnih minerala u nekoliko tisuća proizvoda (npr. žbuci, izolacijskom materijalu, fasadnim pločama, krovnim ravnim i valovitim pločama, zidnim i podnim pločicama, crijepu, cigli, cementnim cijevima za vodu, azbestnim brtvama, kočnim pločicama, protupožarnim pokrivačima, radnim rukavicama, azbestnim ljepenkama, smjesama za brtvljenje i dr.) nailazimo na jednu ili više azbestnih vlakana.
Većina ih je danas u upotrebi, ali pod strogim oprezom i kontrolom jer mu nema zamjenskog tehničkog materijala. Svoju primjenu azbest ima u brodogradilištu, svemirskim letjelicama, elektroindustriji, bolnicama, školama, knjižnicama, državnim zgradama, kancelarijama, poduzećima, kućama, zgradama i mnogim drugim granama gospodarstva.
Međutim, istraživanja su pokazala da čestice azbesta tzv. prašina azbestnih igličastih vlakana koje se oslobađaju u zrak (emisija azbesta) izazivaju kod ljudi, uslijed kontakta, bilo u industriji ili neposrednoj blizini, nakon izvjesnog vremena teške kronične bolesti (azbestozu) pa i smrt.
Zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji sadrže azbest u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu 01.01.2006. godine.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je ranijih godina financijski pomagao sustav gospodarenja građevinskim otpadom koji sadrži azbest, plaćajući ovlaštenim sakupljačima troškove nastale preuzimanjem tog otpada od građana. Međutim, kompletan sustav gospodarenja građevinskim otpadom potrebno je cjelovito i sustavno riješiti, a to će biti moguće tek kad se za to stvore određene pravne pretpostavke. Naime, radi daljnjeg nastavka financiranja potrebno je, temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom, donijeti Uredbu temeljem koje će Fond uprihoditi naknadu za odlaganje građevinskog otpada. Iz tih namjenskih prihoda osigurala bi se sredstva za financiranje sustava gospodarenja građevinskim otpadom koji sadrži azbest te sufinanciranje izgradnja reciklažnih dvorišta za građevni otpad.
Međutim, ovo nikako ne znači da su građani onemogućeni i dalje propisno zbrinjavati azbestni otpada putem svojih komunalnih društava jer na 17 odlagališta u RH postoje kazete za zbrinjavanje istog. Nadalje, prema odredbama Pravilnika o gospodarenju otpadom građani mogu u reciklažno dvorište odnijeti svakih šest mjeseci do 200 kg tog otpada. Također jedinice lokalne samouprave su prema odredbama istog Pravilnika dužne u cijelosti osobi koja upravlja reciklažnim dvorištem (najčešće je to komunalno društvo) nadoknaditi troškove gospodarenja građevnim otpadom koji sadrži azbest koji je nastao u kućanstvu korisnika usluga.
