Azbest je mineralni kristal vlaknaste strukture. Postoji šest (6) osnovnih tipova azbesta: aktinolit, antofilit, tremolit, krokidolit (plavi), krizotil (bijeli) i amozit (smeđi). Najčešće korišteni azbestni materijal u Republici Hrvatskoj bio je krizotil, koji je najmanje opasan od navedenih.
S obzirom na jako dobre osobine azbest se dodavao raznim proizvodima kako bi im se osigurala mehanička i kemijska svojstva, otpornost na vlagu, vatru, vrućinu, buku, elektricitet, habanje i trenje.
Smatra se da dugogodišnjom preradom i upotrebom azbestnih minerala u nekoliko tisuća proizvoda (npr. žbuci, izolacijskom materijalu, fasadnim pločama, krovnim ravnim i valovitim pločama, zidnim i podnim pločicama, crijepu, cigli, cementnim cijevima za vodu, azbestnim brtvama, kočnim pločicama, protupožarnim pokrivačima, radnim rukavicama, azbestnim ljepenkama, smjesama za brtvljenje i dr.) nailazimo na jednu ili više azbestnih vlakana.
Većina ih je danas u upotrebi, ali pod strogim oprezom i kontrolom jer mu nema zamjenskog tehničkog materijala. Svoju primjenu azbest ima u brodogradilištu, svemirskim letjelicama, elektroindustriji, bolnicama, školama, knjižnicama, državnim zgradama, kancelarijama, poduzećima, kućama, zgradama i mnogim drugim granama gospodarstva.
Međutim, istraživanja su pokazala da čestice azbesta tzv. prašina azbestnih igličastih vlakana koje se oslobađaju u zrak (emisija azbesta) izazivaju kod ljudi, uslijed kontakta, bilo u industriji ili neposrednoj blizini, nakon izvjesnog vremena teške kronične bolesti (azbestozu) pa i smrt.
Zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji sadrže azbest u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu 01.01.2006. godine.
Građanima je omogućeno propisno zbrinjavanje građevnog otpada koji sadrži azbest. Prema odredbama Pravilnika o gospodarenju otpadom građani (fizičke osobe) mogu u reciklažno dvorište besplatno predati do 200 kg tog otpada, svakih šest mjeseci.
Prema odredbama Pravilnika o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest jedinice lokalne samouprave dužne su osobi koja upravlja odgovarajućim reciklažnim dvorištem, a najčešće je to komunalno društvo, nadoknaditi troškove gospodarenja navedenog otpada koji je nastao u kućanstvu.
Pravni subjekti (firme, obrti, izvođaći radova i dr.) za zbrinjavanje navedenog otpada mogu se obratiti ovlaštenim Sakupljačima koji imaju dozvolu. Popis ovlaštenih Sakupljača i Komunalnih društava koji imaju dozvole da smiju gospodariti navedenim otpadom nalazi se u Registru u nadležnom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, odnosno na poveznici: http://regdoz.azo.hr/