Obveznici plaćanja posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2 za koje je ishođena dozvola za emisije stakleničkih plinova, a koji je na temelju rješenja izdanog prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita zraka isključen iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama.
Za isključivanje postrojenja iz trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja može podnijeti zahtjev središnjem državnom tijelu nadležnom za zaštitu okoliša ako:
- ima emisije stakleničkih plinova manje od 25.000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida u svakoj od 3 prethodne godine, sukladno verificiranom izvješću o emisijama,
- za postrojenje za izgaranje, ima nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW,
- provodit će mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija stakleničkih plinova plaćanjem posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova.
Posebna godišnja naknada na emisije stakleničkih plinova izračunava se kao razlika verificirane emisije iz postrojenja u prethodnoj godini i emisije koja odgovara količini emisijskih jedinica koje bi se operateru tog postrojenja dodijelile sukladno posebnom propisu kojim se uređuje besplatna dodjela emisijskih jedinica postrojenjima pomnožena s visinom jedinične naknade.
Odluku o visini jedinične naknade, na prijedlog ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša, u skladu s prosječnom tržišnom cijenom emisijske jedinice u prethodnoj godini, donosi Vlada Republike Hrvatske do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
Mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija stakleničkih plinova propisuju se Uredbom o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (NN 69/12).